Ovo je adaptacija predstave, koju je napisao francuski pisac i glumac Laurent Baffie. Predstava je prevedena na španski 2010. godine i postala je hit u Španiji.
Radnja filma se odvija u ordinaciji psihijatra. Zakazan je pregled u istom terminu za šest pacijenata, koji pate od opsesivno kompulzivnog poremećaja.
Pacijenti dolaze na pregled, ne znajući da učestvuju u eksperimentu psihijatra, koji i sam pati od istog poremećaja. Doktor pokušava da im pomogne, ili bar malo olakša tegobe saznanjem da nisu jedini i da nisu sami u svemu tome. Najbolji učinak daje upravo spoznaja da nije sramota biti bolestan, i da oni nisu krivi za to što im se dešava.
Predstava i film svoj uspeh duguju i tome što Španci vole takvu vrstu humora, grubog, surovog i pomalo neprikladnog. Umetnost je nikoga ne uvrediti kada se radi o ovakvoj temi, a pisac je to upravo i uspeo. Samo genije može ovako sumornu temu pretvoriti u potpunu suprotnost.
Glavni protagonisti su:
– Emilio – Gomila nepotrebne stvari (Diogenes sindrom) i sve broji.
– Blanca – Strahuje od bakterija i virusa (Mizofobija).
– Ana Maria – Proverava sve previše i nepotrebno ( poremećaj verifikacije) i molitveno-religiozni je fanatik.
– Otto – Opsednut simetrijom, i strahom od pukotina i linija.
– Lili – Nenamerno ponavlja reči koje sama izgovara ( Palilalija) i reči koje drugi izgovaraju (Eholalija).
– Federico – Nesvesni i nekontrolisani pokreti, uz izgovaranje psovki i uvreda (Turetov sindrom).
Zanimljivosti: TOC (trastorno obsesivo compulsivo) je skraćenica za OKP (opsesivno kompulzivni poremećaj). Istovremeno označava i Kuc Kuc na španskom, onomatopeju za kucanje.
Glumica Rossy de Palma, je prvobitno bila pevačica i plesačica, sve do slučajnog susreta sa Pedrom Almodovarom, u jednom baru gde je nastupala. Oduševljen njenom harizmom i talentom angažuje je u svojim filmovima. Tako Rossy postaje sinonim za Almodovarove filmove, i njegova muza pojavljujući se u velikom broju njegovih ostvarenja.
